Zaštita Podataka – Blog Data Solutions Laboratorije

Tag: polisa o privatnosti

Razotkrivamo mitove o spašavanju podataka

od autora: dana: Jun.09, 2012, u kategoriji Vesti

U razgovoru koji smo vodili sa Markom Radenkovićem, zamenikom direktora vodećeg srpskog provajdera za spašavanje i uništavanje podataka kao i kompjuterske forenzike – kompanije Data Solutions iz Beograda, razotkrivamo pet mitova vezanih za oporavak ili spašavanje podataka, kao i mogućnosti prevencije gubitka podataka uopšte.

(1) Mit o fiksnoj minimalnoj ceni bez dijagnostike kvara 

Servisi koje nude uslugu spašavanja podataka promovišu se kao kompanije koje nude besplatne dijagnoze i fiksne cene za njihove usluge. Korisnik usluge, u želji da prođe što jeftinije, često se odlučuje za ponudu koja ima najnižu cenu. Nije nimalo retka pojava da, nakon što ostavi medij u ovakvom servisu, korisnika dalje očekuju troškovi delova za donore, naplata po količini ili osetljivosti podataka, izbegavanje nakon neuspešnog pokušaja spašavanja ili prosta nemogućnost da se uveri u verodostojnost kopiranog sadržaja. Marko dalje savetuje: ” Pri izboru provajdera za ovu itekako osetljivu uslugu, informišite se detaljno o kompaniji, njenim referencama, proceduri rada i ceni usluge, proučite detaljno polise o privatnosti i zaštiti podataka, pročitajte recenzije drugih korisnika i uverite se da imate mogućnost provere kopiranog sadržaja pre plaćanja.”

(2) Mit koji kaže: “Neće se to meni desiti” 

Ukoliko do sada nisu imali problema sa gubitkom podataka, mnogi veruju da im se to nikada neće ni desiti. “Nažalost, to je često neminovnost.” objašnjava Marko i dodaje:” Činjenicu da do sada nisu imali problema sa iznenadnim gubitkom podataka mnogi vezuju za kvalitet hardvera ili za iskustvo sistem administratora. Ovo poslednje se manje-više odnosi na pravna lica koja često ne poseduju adekvatan plan u slučaju katastrofe. Naš savet je, ukoliko dođete u situaciju da izgubite važne podatke, a prethodno niste koristili usluge provajdera za spašavanje podataka, da se dobro informišete, detaljno upoznate sa polisama o privatnosti i zaštiti podataka i, na kraju krajeva, uverite se da se iza interesanto dizajniranog internet sajta ne krije prevara.”

(3) Mit o super sistem administratoru

“Često se dešava da medij sa koga je potrebno spasiti podatke pripada kompaniji ili organizaciji i da je, pre prijema u našu laboratoriju, pokušaj spašavanja podataka izveden od strane sistem administratora.”, kaže dalje Marko i dodaje: “u većini kompanija sistem administratore smatraju za male bogove informacionih tehnologija. Sistem administratori su, po pravilu, dobro informisani kada su IKT pitanju. Problem nastaje kada je potrebno specijalističko znanje i iskustvo, odnosno kada za konkretne postupke nema odgovornosti. Od našeg osnivanja, intenzivno radimo na edukaciji sistem administratora i korisnika uopšte.”

(4) Mit o tehnologiji zvezdanih staza

Spašavanje podataka nije uvek moguće. Nekad, i pored vrhunske tehnologije i najboljih stručnjaka, jednostavno nije moguće spasiti podatke. Marko dalje kaže: ” Sa jedne strane, retko se dešava da nismo u mogućnosti da spasimo podatke usled problema koji su vezani za rad samog uređaja, njegov firmver ili konfiguraciju, dok je, sa druge, čest slučaj da je podatke nemoguće oporaviti usled prepisivanja sadržaja, obično tokom pokušaja spašavanja podataka od strane neadekvatno obučenih ili samozvanih stručnjaka.” Postoje, naime, mnogi koji se promovišu kao vrhunske laboratorije koje spašavaju podatke nakon bilo kog oštećenja i često se iza skupih SEO kampanja zapravo krije jedno veliko ništa. Najčešće je to prodavnica računara i opreme koja primljene diskove dalje prosleđje pravoj laboratoriji.

(5) Mit o sigurnosti podataka

Po prirodi posla kojim se bave, kompanije koje spašavaju podatake znaju i kako da se o njima staraju!? Marko se sa ovom konstatacijom ne slaže i kaže:” Netačno! Sigurnost podataka je ključan deo svakog postupka spašavanja podataka. Ne odnose se sve kompanije prema vašim podacima na isti način i retke imaju razrađene procedure i metodologiju kojom se osigurava da vaši podaci ne završe u pogrešnim rukama. Ne poseduju ni sve kompanije adekvatne sigurnosne zaštite, mnoge koje se reklamiraju kao najpovoljnije ne koriste ni antivirusnu zaštitu, a relativno se često dešava da vaše privatne slike ili video materijali nakon izvesnog vremena budu objavljeni na raznim inernet sajtovima. Nekad i kao predmet ucene. Pri izboru kompanije, raspitajte se koje su polise o privatnosti i zaštiti podataka, ima li provajder adekvatnu zaštitu tokom celokupnog procesa ili samo tokom neposrednog spašavanja podataka. Proučite referentnu listu klijenata i tražite na uvid sporazum ili ugovor o poverljivosti podataka pre nego predate medij.”

“Data Solutions posluje gotovo deceniju i tokom godina smo imali priliku da spašavamo podatke sa najrazličitijih uređaja”, kaže Marko i dodaje, “mogu slobodno da kažem da smo do sada videli bukvalno sve, od ljudske greške do prirodne katastrofe. Isto tako, uspeli smo mnogima da dokažemo da neki mitovi mogu lako biti opovrgnuti ako znate kako i imate prave ljude.” dodaje Marko Radenković i pred sam kraj našeg intervjua izdvaja još jedan “mit” koji se kod nas relativno često koristi kao argument za umanjenje cene spašavanja podataka. “Neki klijenti imaju običaj da porede cenu hard diska ili drugog medija sa cenom usluge spašavanja podataka. Jasno je da te dve cene nemaju baš nikakve veze i da cena usluge spašavanja podataka najviše zavisi od stepena oštećenja nekog medija. Nekada je potrebno i po tri ili, čak, četiri donora kako biste spasili podatke koji su zabeleženi na jednom malom delu onog jednog diska čiji se podaci i spašavaju.”

Naš sagovornik iz kompanije Data Solutions za kraj našim čitaocima poručuje da je bekap navika koju treba da steknete. Sve drugo prepustite profesionalcima.

 

Ostavi komentar :, , , , , , , , vise...
  1. Ana Vujovic

    Autor ovog članka, Ana Vujovic o sebi piše:

    Social Media Manager kompanije Data Solutions d.o.o. - Laboratorije za profesionalno spašavanje podataka .

Na blogu još o tome pišu...

  1. Ana Vujovic

    “Zdravo demokratijo – Zbogom ACTA!”

    Iako su u februaru 22 zemlje EU ratifikovale ACTA sporazum,  Evropska komisija juče je zvanično glasala protiv ACTA sporazuma ističući da je Evropi potreban zakon koji će štititi intelektualnu svojinu i boriti se protiv piraterije, ali da je ovaj sporazum previše nejasan i, samim tim, ugrožava individualnu slobodu građana.  Evropski komesar za trgovinu, Karel De [...]

    Autor: Ana Vujovic | Objavljeno u kategoriji: Vesti

  1. Ana Vujovic

    22 zemlje EU ratifikovale ACTA-u

    Na jučerašnjoj ceremoniji u Tokiju, 22 zemlje Evropske unije potpisale su ACTA sporazum. O ACTA-i (skraćeno od Anti-Counterfeiting Trade Agreement), se razgovara i pregovara još od 2008. godine, često iza čvrsto zatvorenih vrata, pa je, samim tim i veoma aktualna tema. Američki portal Mashable – Slična je aktima koje je američki kongres nameravao da usvoji, [...]

    Autor: Ana Vujovic | Objavljeno u kategoriji: Vesti

Showcase

Kako su nastali kompjuterski virusi?

Prvi akademski rad o teoriji kompjuterskih virusa (iako termin "kompjuterski virus" još nije bio u upotrebi u to vreme) je zabeležen 1949. godine od strane John von Neumann-a koji je držao predavanja na Univerzitetu u Illinoisu o 'teoriji i organizaciji kompleksnih automata ". Rad von Neumann-a je kasnije objavljen kao "Teorija o samo-reprodukciji automata". U svom eseju von Neumann je opisano kako kompjuterski program može biti projektiran tako da se sam reprodukuje.

Godine 1972. Veith Risak je objavio članak "Samo-reprodukujući automati sa minimalnom razmenom informacija". U članku se opisuje potpuno funkcionalni virus napisan u asembleru za SIEMENS računarski sistem 4004/35, a mnogi smatraju da je prvi pravi predak današnjih virusa bio je Prevading animal koji je bio sposoban da se nadodaje na druge programe na UNIVAC 1108 računarskom sistemu.