Zaštita Podataka – Blog Data Solutions Laboratorije

Jedna kopija nije bekap

Autor ċlanka je: objavljeno: Sat/06/2012 @ 5:57 godine, u kategoriji: Tehnologija

Kada nismo tu svedoče o nama, ponekad i protiv nas. Enkriptujemo ih i brinemo se da ne padnu u pogrešne ruke. Sortiramo ih, razmenjujemo na berzama, čuvamo i nazivamo uspomenama. Oni su naš posao, naša nauka, naša muzika, naše misli i osećanja. Naši podaci.

Imajući u vidu obim i frekvenciju rukovanja podacima, jasno je da je mogućnost gubitka velika. Kada su lični računari u pitanju, istraživanja su pokazala da je 70% korisnika doživelo neki oblik gubitka podataka. Sa povećanjem upotrebe laptop i tablet računara, prenosivih hard diskova, usb memorija i smart telefona, rizik od tih situacija je i veći. Zbog toga se od pionirskih dana upotrebe računara primenjuju tehnike bekapa kao prva linija odbrane od gubitka podataka. Bekap podrazumeva kopiju podataka koja se čuva odvojeno od originala. Osim za povraćaj nakon gubitka, bekap kopije služe i za povraćaj podataka starijem, neizmenjenom obliku, kada se za tim ukaže potreba.

Pouzdane, dostupne i aktuelne kopije vaših podataka mogu biti tas na vagi u korist elegantnog rešenja naspram katastrofe. U praksi reč je o situacijama u kojima shvatate da je vaš hard disk podložan fizičkim i logičkim oštećenjima, vaš tablet primamljiv plen za lopove ili da je vaš šef, nakon što ste proveli vikend radeći na nekom dokumentu, odlučio da mu je potrebna verzija tog dokumenta od petka. Reč je dakle o situacijama koje su u domenu mogućeg i verovatnog. Zbog toga je neophodno imati funkcionalnu strategiju bekapa i redovno je primenjivati.

Važna odluka jeste gde i kako čuvati bekap kopije. Izbor medija određen je vrstom podataka koji se kopiraju, a mediji se međusobno razlikuju po ceni i karakteristikama. Hard disk je opcija koja, bez obzira na trenutno stanje tržišta, nudi najbolji odnos cene i kapaciteta, veliku brzinu pristupa i jednostavnost upotrebe. Problem sa hard diskovima jeste njihova fragilnost, naročito tokom transporta i nepažljivog rukovanja. Optički mediji pronalaze primenu pre svega zbog niske cene diskova. USB fleš uređaji su robusniji od hard diskova, ali je odnos cene i kapaciteta nepovoljniji. Bekap podataka putem interneta i servisi kao što je „klaud“ svakako predstavljaju budućnost, ali u našim uslovima zbog niske brzine aplouda ipak daleku budućnost.

Potrebno je ukazati na pogrešne metode bekapa koje se učestalo ponavljaju. Kreiranje druge particije na fizički istom disku na kome se nalaze i originalni podaci je loše rešenje jer se time ne sprečava gubitak podataka usled kvarova. Slično je i sa kopiranjem podataka na eksterni hard disk ili USB memoriju, ako se ti mediji potom aktivno koriste u radu, a ne postoji rezervna kopija(videti okvir). Jedini ispravan način bekapa podataka je dupliranje sadržaja na fizički drugi medij, po mogućstvu pohranjen na drugoj lokaciji.

Opasnost za podatke je višestruka. Ona dolazi od logičkih kvarova (virusi, slučajno formatiranje, korupcija fajl sistema), kvarova elektronskog sklopa (udari groma, oscilacije napona, pregorevanje čipova), mehaničkih oštećenja (ispušten hard disk ili laptop, fabrički defekti, “lupanje” diska). U tim slučajevima neophodno je obratiti se stručnjacima specijalizovanim za spašavanje podataka. Nestručno rukovanje ostavlja posledice na medije i značajno umanjuje procenat uspešnosti specijalizovanih laboratorija.

Bekap je navika koju treba da steknete. Sve drugo prepustite profesionalcima.

Price iz prakse

Tekst originalno objavljen u PC Press-u

:, , ,
  1. Marko Milosavljevic

    Autor ovog članka, Marko Milosavljevic o sebi piše:

    Pišem tekstove o ovome i onome sa podjednakim entuzijazmom. Brzo napisan tekst je brzo pročitan tekst. Viski se pije bez leda. Tenis je buržujski sport. Drame se igraju i posthumno. Specijalizacija je spora smrt. Oženjen, inače nezavisan.

7 Trackbacks / Pingbacks za ovaj post

Ostavite komentar...

Powered by Sweet Captcha
Verify your real existence,
Drag the smily to the T-shirt.
  • captcha
  • captcha
  • captcha
  • captcha

Showcase

Kako su nastali kompjuterski virusi?

Prvi akademski rad o teoriji kompjuterskih virusa (iako termin "kompjuterski virus" još nije bio u upotrebi u to vreme) je zabeležen 1949. godine od strane John von Neumann-a koji je držao predavanja na Univerzitetu u Illinoisu o 'teoriji i organizaciji kompleksnih automata ". Rad von Neumann-a je kasnije objavljen kao "Teorija o samo-reprodukciji automata". U svom eseju von Neumann je opisano kako kompjuterski program može biti projektiran tako da se sam reprodukuje.

Godine 1972. Veith Risak je objavio članak "Samo-reprodukujući automati sa minimalnom razmenom informacija". U članku se opisuje potpuno funkcionalni virus napisan u asembleru za SIEMENS računarski sistem 4004/35, a mnogi smatraju da je prvi pravi predak današnjih virusa bio je Prevading animal koji je bio sposoban da se nadodaje na druge programe na UNIVAC 1108 računarskom sistemu.